Idi na sadržaj

682.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Godine:

◄◄ | ◄ | 678. | 679. | 680. | 681. | 682. | 683. | 684. | 685. | 686. | ► | ►►

Decenije:

◄ | 650-e | 660-e | 670-e | 680-e | 690-e | 700-e | 710-e | ►

Vijekovi:

◄ | 6. vijek | 7. vijek | 8. vijek | ►

682. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar682
DCLXXXII
Ab Urbe condita1435
Asirski kalendar5432
Bengalski kalendar89
Berberski kalendar1632
Budistički kalendar1226
Burmanski kalendar44
Bizantijski kalendar6190–6191
Kineski kalendar辛巳年 (Metalni Zmija)
3378 ili 3318
    — do —
壬午年 (Vodeni Konj)
3379 ili 3319
Koptski kalendar398–399
Diskordijanski kalendar1848
Etiopijski kalendar674–675
Hebrejski kalendar4442–4443
Hindski kalendari
 - Vikram Samvat738–739
 - Šaka Samvat604–605
 - Kali Juga3783–3784
Holocenski kalendar10682
Iranski kalendar60–61
Islamski kalendar62–63
Julijanski kalendar682
DCLXXXII
Korejski kalendar3015
Minguo kalendar1230 prije Tajvana
民前1230年
Seleukidska era993/994 AG
Tajlandski solarni kalendar1224–1225

Godina 682. (DCLXXXII) bila je redovna godina koja počinje u srijedu u julijanskom kalendaru. Oznaka 682. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Emevijski halifat

[uredi | uredi izvor]
  • Približno u ovo vrijeme, muslimanske snage Emevijskog halifata, predvođene Ukbom ibn Nafijem, preplavile su južnu obalu Sredozemnog mora. On je okupirao gradove Tripoli i Kartagu, posljednje bizantijske baze u Africi. Godine 682. ili 683. Emevije su u zasjedi u bici kod Vescere u blizini Biskre (današnji Alžir) bili napadnuti od strane romano-berbera kralja Cecilija i njihovih bizantijskih saveznika iz Egzarhata Kartage.
  • U Magrebu, Oqba ibn Nafi, nakon što je pobijedio Berbere i bizantijske predstavnike, sastao se s bizantijskim guvernerom Julijanom u Tangeru, a zatim napredovao do Atlantika.[1]
  • Ukbe ibn Nafi je ubijen, a njegova vojska je evakuirana iz grada Kairuan u Tunisu i povukla se u Barcu.[2]

Evropa

[uredi | uredi izvor]
  • Vizigotski kralj Erwig nastavlja s ugnjetavanjem Jevreja u Španiji. Zabranjuje prakticiranje bilo kakvih jevrejskih obreda (brit milah) i vrši pritisak za preobraćenje ili emigraciju preostalih Jevreja.
  • Gistemar postaje gradonačelnik palate u Neustriji i Burgundiji, nakon što svrgava svog oca Waratta. Poništava mirovni sporazum s Austrazijom, potpisan s Pipinom od Herstala u Namuru.
  • Kralj Ecgfrith traži od Benedikta Biscopa da izgradi drugi manastir u Jarrowu (Northumbria). Benedikt napušta Monkwearmouth s 20 monaha (uključujući i svog štićenika, mladog Bedu).
  • Zapadni Saksonci, predvođeni kraljem Centwineom, tjeraju Britance iz Dumnonije (Zapadne zemlje) do mora (moguće oko Bideforda).
  • Lutajući bivši wesseški podkralj, Cædwalla, traži Svetog Wilfrida kao svog duhovnog oca, ali ne prelazi na kršćanstvo.
  • Bridei III, kralj Pikta, ratovao je protiv Orkneyskih ostrva.
  • Zbog kulminacije velikih suša, poplava, najezdi skakavaca i epidemija, u dva kineska glavna grada, Čang'anu (glavni glavni grad) i Luojangu (sekundarni glavni grad), izbija raširena glad. Nedostatak hrane dovodi cijenu žitarica do neviđenih visina, okončavajući na tužan način nekada prosperitetnu eru pod carevima Taizongom i Gaozongom.
  • Car Tenmu izdaje dekret kojim zabranjuje japanske kape i odjeću, mijenjajući ih u kineske. Također donosi dekret kojim zabranjuje muškarcima da nose helanke, a ženama da puštaju kosu na leđa. Od tada počinje praksa da žene jašu konje poput muškaraca. Izdaje edikt kojim propisuje karakter ceremonija i jezik koji se koristi u prilikama ceremonija. Ceremonijalno klečanje i puzanje su ukinuti, a praktikuje se ceremonijalni običaj stajanja na dvoru Tang.
  • Princ Elterich (poznat kao Kutluk ili Qutlugh, sretnik) uzdignut je na rang kagana (681-691) zahvaljujući pridruživanju Tokuz Oguza. Osnovao je drugo tursko carstvo (681-744). Obnovu carstva Köktürka, narodnog porijekla, podržao je lord Tonyukuk.[3]

Srednja Amerika

[uredi | uredi izvor]
  • Džasav Chan Kʼaviil I počinje vladati u Tikalu (današnja Gvatemala) tokom kasnoklasičnog perioda.
  • Bʼaladž Čan Kʼaviil započinje projekt ispisivanja spomenika koji bilježe "njegove muke" i konačnu pobjedu tokom Drugog rata između Tikala i Calakmula.

682 u temama

[uredi | uredi izvor]

Astronomija

[uredi | uredi izvor]

Književnost

[uredi | uredi izvor]
  • Prvi zapis u velškoj hronici Brut y Tywysogion.

Medicina

[uredi | uredi izvor]
  • Kuga u Velikoj Britaniji (kraj 683.).[4]

Religija

[uredi | uredi izvor]
  • 17. august – Papa Leo II nasljeđuje Agatoa kao 80. papa, nakon perioda sede vacante ("upražnjenog mjesta") od 1 godine i 7 mjeseci.
  • 20. juli – Taičō, japanski budistički monah (umro 767.)
  • 2. novembar – Omer ibn Abdulaziz (Omer II), muslimanski halifa (umro 720.)
  • Li Čongrun, princ dinastije Tang (umro 701.)
  • Barbatus, biskup Beneventa
  • Bilal ibn al-Haris, Muhamedov ashab (približan datum)
  • Zejneb bint Ali, sestra Husejn ibn Alija (r. 626.)
  • Bojang, kralj Gogurjeoa (Koreja)
  • Bujeo Jung, princ Baekjea (u egzilu u Luojangu)
  • Cadwaladr, kralj Gwynedda (Wales)
  • Cenn Fáelad mac Colgan, kralj Connachta (Irska)
  • Li Jingxuan, kancelar dinastije Tang (r. 615.)
  • Meslema ibn Mukhallad, Muhamedov ashab
  • Sun Simiao, doktor kineske medicine
  • Lady Kʼaviil Ajav, kraljica majanskog grada-države Cobá (r. 617.)

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Histoire de l'Afrique septentrionale par Ernest Mercier. Adamant Media Corporation, 1891 (ISBN 978-1-4212-5345-9)
  2. ↑ McKenna, Amy (2011). The History of Northern Africa. Britannica Educational Publishing. ISBN 978-1615303182.
  3. ↑ A history of Russia, Central Asia, and Mongolia, par David Christian. Éditeur Wiley-Blackwell, 1998 (ISBN 978-0-631-20814-3)
  4. ↑ Revue historique, par Gabriel Monod, Charles Bémont, Sébastien Charléty, Pierre Renouvin. Presses universitaires de France, 1999

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]