Idi na sadržaj

Navanethem Pillay

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Navanethem Pillay
Pillay 2014. godine
Rođenje23. septembar 1941.
Durban, Natal, Južnoafrička Unija
ObrazovanjeUniverzitet Natal (BA, LLB)
Harvard University (LLM, SJD)
Zanimanjepravnica, sutkinja
Supružnik/ciGaby Pillay (vj. 1965)
Djeca2
NagradeNobelova nagrada za mir (2026)

Navanethem „Navi" Pillay (tamil.: நவநீதம் பிள்ளை; rođ. Naidoo; 23. septembar 1941) je južnoafrička pravnica koja je od 2008. do 2014. obnašala funkciju visoke komesarke Ujedinjenih naroda za ljudska prava. Kao Južnoafrikanka tamilskog porijekla, bila je prva ne-bijela sutkinja Visokog suda Južne Afrike. Također je bila sutkinja Međunarodnog krivičnog suda i predsjednica Međunarodnog krivičnog tribunala za Ruandu. Nobelovu nagradu za mir dobila je 2026. godine za svoje napore u promicanju mira i međunarodnog prava.

Rani život i obrazovanje

[uredi | uredi izvor]

Pillay je rođena kao Navanethem Naidoo, kao kći Narrainsamyja i Santhame Naidoo, u Durbanu, u provinciji Natal, Južnoafrička Unija, u porodici indijskog tamilskog porijekla.[1][2][3][4] Njeni bake i djedovi doselili su se iz Indije 1890-ih kao ugovorni radnici na plantaže šećerne trske u Natalu, a njen djed je u nesreći na poslu u šećerani ostao bez obje ruke.[1][5] Njeni roditelji sklopili su dogovoreni brak u ranim tinejdžerskim godinama i imali osmero djece, a Pillay je bila peto dijete.[6][4] Narrainsamy je bio vozač autobusa i radio je i druge poslove, poput ribolova, kako bi dopunio prihode, dok je Santhama bila domaćica.[6][4] Porodicu su odgajali u skladu s jakim hinduističkim vrijednostima, naglašavajući ravnopravnost muškaraca i žena u porodici.[6]

Pillay je odrasla u Clairwoodu, siromašnom i pretežno indijskom predgrađu Durbana.[7][5] Dok je većina njenih razrednih drugarica u osnovnoj školi bila udata, roditelji su insistirali da ona i njene dvije sestre pohađaju školu kao i braća.[1] U to vrijeme je u Južnoj Africi bilo više djece nego mjesta u školama.[6][1] Odlučna da svoj djeci osigura obrazovanje, Pillayjina majka je čekala u dugim redovima za upis koristeći rodne listove starije djece kako bi upisala mlađu.[6] Pohađala je srednju školu Clairwood High School, a kasnije je bila pokroviteljica udruženja bivših učenika te škole.[5] Zbog nedostatka novca za školski pribor, Santhama Pillay je mlađoj djeci šila bilježnice od praznih stranica korištenih bilježnica starije djece.[1]

U školi je Pillay doživjela okruženje potpuno drugačije od kućnog života, učeći novu religiju na novom jeziku.[6] Uprkos ličnim uvjerenjima, nastavnicima je bilo strogo zabranjeno govoriti o politici, uključujući apartheid, iz straha od odmazde školske uprave.[6]

Prvi susret sa zakonom imala je s pet godina, kada je svjedočila na sudu nakon što joj je ukradeno 5 južnoafričkih funti.[8] Majka joj je dala novac da ga preda ocu, jer su to bile njegove mjesečne plate. Lopov je osuđen, ali sud novac nije vratio njenom ocu.[6]

Još u ranom djetinjstvu dobila je mnoga priznanja za svoje pisanje. Kao desetogodišnjakinja napisala je školski sastav o tome kako crnci u južnoafričkim sudovima dobivaju strože kazne od bijelaca, koristeći informacije koje je čula od roditelja i nastavnika, budući da nije imala pristup radiju ni novinama.[6] S 14 godina predala je esej o tome zašto bi Južnoafrikanci trebali kupovati južnoafričke proizvode na takmičenju Trgovinske komore Durbana i osvojila brončanu medalju.[6] S 15 godina objavila je esej o ulozi žena u usađivanju vrijednosti djeci, za što je od Jevrejskog ženskog saveza dobila nagradu u vidu knjiga.[6]

Uz donacije lokalne indijske zajednice, diplomirala je na Univerzitetu Natal, gdje je 1963. stekla zvanje BA, a 1965. LLB.[6][5] Školovanje su joj finansirali građani Clairwooda, gradsko vijeće Durbana i stipendija univerziteta.[6] Za vrijeme njenih studija na Univerzitetu Natal kampus je bio izrazito politički aktivan.[6] Većina predavanja i dodjela diploma bila je rasno odvojena, što je razbjesnilo mnoge studente.[6] Pod apartheidom je Pillay morala dijeliti ograničene resurse s ostalim ne-bijelim studentima. Jednom je obavezni udžbenik u biblioteci za ne-bijele studente dijelila s 20 kolega.[6] Južna Afrika je 1959. donijela Zakon o odvojenim univerzitetima, koji je prethodno desegregirane univerzitete prisilio na ponovnu segregaciju.[6] Zbog toga je Pillay nakon prve godine morala preći na najbliži univerzitet za ne-bijele, University College for Indians na Salisbury Islandu.[6] Iako je Univerzitet Natal nudio studij prava (LLB), univerzitet na Salisbury Islandu nije.[6] Podnijela je zahtjev za izuzeće ministru pravde, a kada nije dobila odgovor, nazvala je ured direktno, nakon čega se mogla vratiti u Natal i završiti studij.[6]

Kasnije je pohađala Harvard Law School u okviru razmjenskog programa Harvard–South Africa Scholarship Program,[9] gdje je 1982. stekla zvanje LLM, a 1988., nakon odbrane teze, i doktorat pravnih nauka (SJD).[6][1] Pillay je bila prva Južnoafrikanka koja je doktorirala pravo na Harvard Law School.[10]

Pravna karijera

[uredi | uredi izvor]

Pillay je veći dio svoje pravne karijere posvetila zagovaranju očuvanja međunarodnog prava ljudskih prava, s posebnim fokusom na zločine silovanja i seksualnog nasilja.[11] Bila je veoma angažirana u pokretu protiv apartheida, braneći političke protivnike apartheida u sudskim postupcima protiv države zbog loših zatvorskih uvjeta i upotrebe torture.[12][6]

Advokatska praksa

[uredi | uredi izvor]

Nakon diplomiranja na Univerzitetu Natal, Pillay je imala izbor da postane advocate (advokat koji nastupa pred višim sudovima) ili attorney (odvjetnik). Odabrala je karijeru odvjetnice (attorney), što je zahtijevalo dvije godine pripravničkog staža prije nego što bi bila primljena u profesiju.[6] Pripravnički staž odradila je kod Narainsamyja Thumbija „N. T." Naickera,[13][5] zabranjenog (banned) člana Afričkog nacionalnog kongresa. Naicker je često bio u kućnom pritvoru, pa se morao oslanjati na Pillay da svjedoči za njegove klijente na sudu.[6][13]

Godine 1967. Pillay je postala jedna od tri žene primljene kao odvjetnice i prva ne-bijela[14] žena koja je otvorila vlastitu odvjetničku praksu u provinciji Natal.[15] Kaže da nije imala drugu mogućnost: „Nijedna advokatska kancelarija me nije htjela zaposliti jer su rekli da ne mogu imati bijele zaposlenike koji primaju naloge od obojene osobe."[12] Kao ne-bijela pravnica pod apartheidskim režimom nije smjela ulaziti u sudijske kabinete.[12]

Tokom 28 godina rada kao pravnica u Južnoj Africi branila je antiapartheidske aktiviste[16] Afričkog nacionalnog kongresa, Pokreta jedinstva (Unity Movement), Pokreta crnačke svijesti (posebno vođe Sathsa Coopera i Strinija Moodleyja[5]) i Azapo.[6] Pomogla je i u razotkrivanju upotrebe torture[16] i loših uvjeta u kojima su držani politički pritvorenici.[12] Kada je njen suprug 1971. bio pritvoren po Zakonu o terorizmu, uspješno je tužila kako bi spriječila policiju da protiv njega koristi nezakonite metode ispitivanja.[17][18] Godine 1973.[6] izborila je pravo političkih zatvorenika na Robben Islandu,[19] među njima Nelsona Mandele, na pristup advokatima u predmetima State v Kader Hassim and 9 others i State v Harry Gwala and 9 others.[6][20] Dok je pružala pravnu pomoć, njeni klijenti su joj preporučili da se konsultira sa sudijama stručnim za međunarodno i humanitarno pravo u svojim predmetima.[6]

Pillay se potom prijavila na Harvard University i 1981. je, u okviru programa Harvard–South Africa Scholarship Program, stekla zvanje magistra prava.[6] Taj program bio je razmjenski program koji su stvorili antiapartheidski aktivisti na Harvardovom kampusu. Oni su zahtijevali da, ako univerzitet nastavi ulagati u kompanije koje posluju s Južnom Afrikom pod apartheidom, ponudi mogućnosti za studij na Harvardu južnoafričkim studentima.[1] Nakon odbrane teze diplomirala je na Harvard Law School 1988. kao doktorica pravnih nauka.[17]

U tom periodu je, između ostalog, suosnovala i Advice Desk for Abused Women (vidi Ostale uloge).[17][5]

Sudijska karijera

[uredi | uredi izvor]

Visoki sud Južne Afrike

[uredi | uredi izvor]

Godine 1995., godinu nakon dolaska Afričkog nacionalnog kongresa na vlast, predsjednik Nelson Mandela i Komisija za pravosudne službe imenovali su Pillay na Visoki sud Južne Afrike,[21] pod nadzorom advokatske komore, čime je postala prva ne-bijela sutkinja tog suda.[6][15][21]

Komisija za pravosudne službe je grupa pravnika koje bira predsjednik Južne Afrike kako bi provjeravali kandidate za Visoki sud i sastavljali listu nominiranih.[22] Pillayjina povezanost s Nelsonom Mandelom, nastala u zajedničkom radu protiv apartheida, učinila ju je poznatim imenom za Mandelu tokom njegovog predsjedničkog mandata, pa je dospjela na uži spisak za imenovanje na sud.[1] Ubrzo nakon imenovanja, predsjednik Mandela ju je nazvao da joj lično čestita na sudijskoj funkciji, rekavši: „Vaše imenovanje mi pričinjava veliku ličnu radost."[6] Primijetila je: „Prvi put sam ušla u sudijski kabinet kad sam ušla u svoj."[20]

Njen mandat na Visokom sudu bio je kratak, jer ju je Generalna skupština UN-a ubrzo izabrala za sutkinju Međunarodnog krivičnog tribunala za Ruandu (ICTR).[12][23]

Međunarodni krivični tribunal za Ruandu

[uredi | uredi izvor]

Ministar pravde Abdullah Omar i predsjednik Mandela su 1995. predložili Pillayino ime kao kandidata za Vijeće sigurnosti UN-a i sudiju ICTR-a.[21] Između 1999. i 2003. služila je u ICTR-u i bila izabrana za predsjednicu suda.[24] Služila je osam godina, od toga četiri kao predsjednica.[23] Prve četiri godine postojanja tribunala bila je jedina sutkinja.[25]

Njen mandat u ICTR-u ostao je upamćen prije svega po ulozi u povijesnom suđenju Jean-Paulu Akayesuu, u kojem je utvrđeno da silovanje i seksualno nasilje mogu predstavljati čin genocida.[26][25][27][24] Pillay je u intervjuu rekla: „Od pamtivijeka se silovanje smatralo ratnim plijenom. Sada će se smatrati ratnim zločinom. Želimo poslati snažan signal da silovanje više nije ratni trofej."[27]

U predmetu Tužilac protiv Jean-Paula Akayesua od 2. septembra 1998. sud je optužio Akayesua za individualnu odgovornost za smrt i povrede Tutsija tokom genocida u Ruandi.[28] Upravo u tom predmetu je Pillay uspjela uspostaviti međunarodni pravni presedan koji je silovanje smatrao oblikom genocida i zločinom protiv čovječnosti.[29] Sud je zaključio da zločini protiv čovječnosti nisu definirani diskriminatornom namjerom, nego da je neki čin zločin protiv čovječnosti ako je „dio rasprostranjenog ili sistematskog napada na bilo koje civilno stanovništvo".[30] U ovom predmetu Akayesu je bio načelnik općine Taba, gdje su mnoge tutsijske žene potražile utočište, a on je namjerno naložio milicijskoj grupi da cilja i siluje civilne žene.[31][32]

Pillay je također sudjelovala u suđenju Tužilac protiv Ferdinanda Nahimane, Jean-Bosca Barayagwize, Hassana Ngezea, koje se odnosilo na ulogu Radio-televizije slobodnih hiljadu brežuljaka (RTLM) i magazina Kangura u širenju govora mržnje protiv Tutsija.[6] Tribunal je utvrdio da je Ferdinand Nahimana optužen za direktno i javno poticanje na genocid dok je radio u radio-stanici RTLM.[33] Jean-Bosco Barayagwiza je također optužen za direktno i javno poticanje na genocid u RTLM-u i za rad u Koaliciji za odbranu republike.[33] Hassan Ngeze je optužen za poticanje na genocid u vezi s radom u magazinu Kangura.[33] Predmet je bio značajan jer je razmatrao ulogu medija u politici i javnom mnijenju te posljedice u stvarnom životu.[34]

Pillay je stekla međunarodno priznanje za rad kao sutkinja ICTR-a i privukla pažnju članica Women's Caucus for Gender Justice tokom kasnih 1990-ih.[29] Impresionirane njenim radom, zagovornice ženskih prava željele su osigurati zaštitu prava žena prilikom osnivanja Međunarodnog krivičnog suda.[35] Caucus je stekao dovoljno zamaha da prisustvuje pripremnom odboru (PrepCom) i Rimskoj diplomatskoj konferenciji, gdje su ženska prava kodificirana u Statutu suda, zagovarajući kvotu za broj sutkinja i upotrebu pojma „gender" umjesto „spol" u odredbama Rimskog statuta.[35][29] Nakon osnivanja Međunarodnog krivičnog suda, Pillay je postala jedna od prvih sudija koje su ikada služile na tom sudu.[11]

Međunarodni krivični sud

[uredi | uredi izvor]

Skupština država stranaka Rimskog statuta imenovala je Pillay 7. februara 2003. u Žalbeno vijeće Međunarodnog krivičnog suda.[11][36] Te je godine u martu izabrana na šestogodišnji mandat, ali je u julu 2008. podnijela ostavku, s učinkom od 31. augusta 2008., kako bi preuzela funkciju u UN-u.[37]

Jedan od prvih predmeta pred Međunarodnim krivičnim sudom bio je Tužilac protiv Thomasa Lubange Dyila zbog novačenja djece mlađe od 15 godina u oružane milicije koje su poticale nasilje između etničkih grupa Hema i Lendu u regiji Ituri na sjeveroistoku Demokratske Republike Kongo.[38] Iako je Lubanga 2012. osuđen za ratne zločine, Pillay je u Žalbenom vijeću učestvovala u predistražnoj fazi predmeta od 2006. do kraja mandata 2008.[39]

Visoka komesarka UN-a za ljudska prava

[uredi | uredi izvor]

Generalni sekretar UN-a Ban Ki-moon nominirao je 24. jula 2008. Pillay za nasljednicu Louise Arbour na mjestu visokog komesara za ljudska prava.[40][13][41] Sjedinjene Američke Države su se navodno u početku protivile njenom imenovanju zbog njenih stavova o abortusu i drugim pitanjima, ali su naposljetku odustale od protivljenja.[16] Na posebnoj sjednici 28. jula 2008. Generalna skupština UN-a potvrdila je nominaciju konsenzusom.[42] Njen četverogodišnji mandat počeo je 1. septembra 2008.[42] Pillay kaže da je visoki komesar „glas žrtve svuda".[12] Godine 2012. dobila je drugi, dvogodišnji mandat.[42][9]

Godine 2009. Pillay je pozvala na međunarodnu akciju za okončanje diskriminacije na osnovu kaste i objavila članak „Tearing down the wall of caste",[43] a potom je dala dojmljiv intervju za The Nation u kojem je pozvala na usvajanje UN-ovih načela i smjernica o diskriminaciji na osnovu kaste.[44] Godine 2013. uslijedila je snažna izjava o kasti i rodu u Vijeću UN-a za ljudska prava.[45]

Pillay je podržala rezoluciju o pravima LGBT osoba u Vijeću UN-a za ljudska prava, koja je usvojena 2011.[46] Tokom mandata potpisala je i dokument „Born Free and Equal" o seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu u međunarodnom pravu ljudskih prava.[47]

Pillay je 2010. izrazila zabrinutost zbog pritiska na privatne kompanije da provedu finansijsku blokadu protiv WikiLeaksa. Rekla je da takva akcija predstavlja kršenje prava WikiLeaksa na slobodu izražavanja.[48] Na konferenciji za novinare u julu 2014. nazvala je Edwarda Snowdena „braniteljem ljudskih prava" i rekla: „Upravo ovdje iznosim neke veoma važne argumente koji bi se mogli iznijeti u njegovu korist kako bi se izbjegli krivični postupci."[49]

U govoru 8. juna 2012. Pillay je stavila na crnu listu pokrajinsku vladu Quebeca u Kanadi zbog kršenja ljudskih prava u vezi s pravima na mirno protestiranje i slobodu izražavanja studenata demonstranata. Sporni Zakon 78 zahtijevao je da grupe koje organiziraju proteste s više od 50 osoba moraju dobiti odobrenje vlasti najmanje 8 sati prije planiranog početka protesta.[50] Reakcija nevladinih organizacija za ljudska prava bila je podijeljena.[50] Zvanični izvori u Quebecu kritizirali su Pillay jer je Quebec uporedila s područjima za koja je poznato da imaju lošiji rekord.[50]

Pillayjin poziv iz 2012. na ukidanje sankcija protiv režima Roberta Mugabea u Zimbabveu kritizirale su organizacije civilnog društva u toj zemlji, koje su optužile zimbabvejsku vladu da je manipulirala Pillay kako bi previdjela kršenja ljudskih prava koja je počinila vlada.[51]

Njena kritika iz 2013. da je vlada Šri Lanke autoritarna država,[52] u kojoj je navela kršenja ljudskih prava i zločine koje je vlada počinila nad tamilskim civilima pred kraj građanskog rata u Šri Lanki, navela je vladu i njene pristalice da njeno tamilsko porijeklo označe kao jedini razlog kritike, što ona snažno poriče.[53]

Tokom rata u Gazi 2014. Pillay je izjavila da su Izrael i Hamas vjerovatno prekršili međunarodno pravo.[54] Njenu izjavu da je Izrael vršio „očigledno ciljanje [...] sedmero djece koja su se igrala na plaži u Gazi"[55] tokom bombardiranja plaže u Gazi 2014. kritizirala je Anne Bayefsky u komentaru za Fox News kao „poticanje na mržnju".[56] Pillay je također kritizirala američko finansiranje programa Željezna kupola, navodeći da „nikakva takva zaštita nije pružena stanovnicima Gaze protiv granatiranja".[57][58] Liel Leibovitz je u članku za Tablet tu izjavu opisao kao „hilariously delicious absurdity".[59] Američki Kongres je 25. jula 2014. objavio pismo upućeno Pillay, koje je potpisalo više od 100 članova, u kojem su potpisnici tvrdili da se Vijeće za ljudska prava „ne može shvatiti ozbiljno kao organizacija za ljudska prava" zbog istrage o ponašanju Izraela tokom rata.[60][61]

U augustu 2014. kritizirala je međunarodnu zajednicu zbog „paralize" u rješavanju više od tri godine dugog građanskog rata u Siriji, koji je do 30. aprila 2014. odnio 191.369 života.[62]

Međunarodni sud pravde

[uredi | uredi izvor]

Sastav sudskog vijeća Međunarodnog suda pravde varira od predmeta do predmeta. U slučajevima u kojima među sudijama nema državljana jedne ili obje stranke, može se imenovati sudija ad hoc.[63] Pillay od 2019. služi kao sudija ad hoc u predmetu o genocidu nad Rohingyama (Gambija protiv Mjanmara) zbog zločina genocida, a imenovala ju je Gambija, jedna od stranaka u predmetu.[64][19] Predmet je pokrenula Gambija protiv Mjanmara zbog kršenja Konvencije o genocidu u postupanju prema etničkoj grupi Rohingya.[65] Uprkos otporu Mjanmara, sud je prihvatio da je predmet Gambije dopušten i nastavlja održavati ročišta.[64] Predmet je značajan po tome što jedna država (Gambija), potpisnica Konvencije o genocidu, tuži drugu državu potpisnicu (Mjanmar) u ime treće strane koja nije potpisnica (Organizacija islamske saradnje).[65][66]

Komisija za istragu o okupiranom palestinskom teritoriju

[uredi | uredi izvor]

Pillay je do novembra 2025. bila predsjednica Nezavisne međunarodne komisije UN-a za istragu o okupiranom palestinskom teritoriju, osnovane nakon izraelsko-palestinske krize 2021.[19][67] SAD i Evropa glasno su izrazili neodobravanje osnivanja komisije jer nije imala formalni datum završetka, na šta je Pillay odgovorila da „izraelska okupacija također nema datum završetka, a vi ste skloni podržavati tu okupaciju".[68]

U junu 2024. komisija je utvrdila da su ratne zločine počinili i Hamas i Izrael nakon napada 7. oktobra.[69][70] U julu 2025. troje članova komisije objavilo je da planiraju podnijeti ostavku iz ličnih razloga.[71]

Pillay je osudila Izrael da nesrazmjerno cilja civile, uključujući djecu, i izjavila da se takvi postupci ne mogu opravdati samoodbranom.[68] Kao odgovor, kritičari poput Jerusalemskog centra za javne poslove njene su komentare nazvali antisemitskim, navodeći umanjivanje i dovođenje u pitanje toga jesu li Palestinci počinili teroristički napad, nazivanje ubijanja Izraelaca „oružanim otporom", odbijanje da imenuje ijednu palestinsku terorističku organizaciju, tvrdnju da Izrael nema pravo na samoodbranu protiv Palestinaca i da je Izrael „glavni uzrok" sukoba.[72]

U septembru 2025. Komisija za istragu utvrdila je da je Izrael počinio genocid tokom rata u Gazi.[70][71]

U članku u The New York Timesu Pillay je izjavila da svijet ima obavezu spriječiti genocid, uključujući „obustavljanje isporuka oružja i vojne podrške koji se koriste u genocidnim činovima, osiguravanje nesmetane humanitarne pomoći, zaustavljanje masovnog raseljavanja i razaranja te korištenje svih raspoloživih diplomatskih i pravnih sredstava za zaustavljanje ubijanja".[73]

Ostale uloge

[uredi | uredi izvor]

Tokom privatne prakse doprinosila je društvu i pravu i na brojne druge načine. Kao članica Nacionalne koalicije žena doprinijela je uvrštavanju klauzule o jednakosti u južnoafrički Ustav, kojom se zabranjuje diskriminacija na osnovu rase, vjere i seksualne orijentacije.[74]

Godine 1980. Pillay je bila predavačica na Univerzitetu KwaZulu-Natal.[42]

Godine 1986. suosnovala je, zajedno s Anshu Padayachee, Advice Desk for Abused Women u Durbanu, koji su isprva vodile iz vlastitih domova.[5] Organizacija je kasnije promijenila naziv u Advice Desk for the Abused, proširila podršku na djecu, starije osobe i osobe s invaliditetom i preselila se na kampus bivšeg Univerziteta Durban-Westville. Do 2026. pružila je pomoć za oko 500.000 ljudi.[5] Padayachee je bila predavačica kriminologije, a kasnije vršiteljica dužnosti prorektorice ML Sultan Technikona. Umrla je u julu 2023.[5]

Godine 1992. suosnovala je međunarodnu organizaciju za ženska prava Equality Now u New Yorku, zajedno s dvjema drugim pravnicama za ljudska prava, Jessicom Neuwirth i Feryal Gharahi. Cilj je bio ostvariti ravnopravnost žena u oblasti ljudskih prava.[75][74]

Godine 1995. bila je potpredsjednica Univerziteta Durban-Westville.[42]

Od 2026. Pillay je predsjednica Međunarodne komisije protiv smrtne kazne sa sjedištem u Madridu, predsjednica Savjetodavnog vijeća Međunarodne akademije Nirnberških principa i predsjedavajuća Kvazisudske istrage o pritvoru u Demokratskoj Narodnoj Republici Koreji.[19]

Nobelova nagrada za mir

[uredi | uredi izvor]

U oktobru 2026. Pillay je postala prva Južnoafrikanka kojoj je dodijeljena Nobelova nagrada za mir.[76][77][78] Ona je peta Južnoafrikanka kojoj je nagrada dodijeljena, nakon Alberta Luthulija (1960), Desmonda Tutua (1984) te Nelsona Mandele i F. W. de Klerka, koji su nagradu podijelili 1993.[5]

Obrazloženje glasi:

Norveški Nobelov komitet pridaje važnost ulozi Navi Pillay kao pokretačke snage u razvoju međunarodnog sistema prava i poretka, uz dodatno isticanje njene pravosudne strogosti, lične integriteta i znatne hrabrosti. U vrijeme kada broj ratova i sukoba raste i kada su sudije i institucije međunarodnog prava pod političkim napadom, Nobelov komitet želi podsjetiti da sposobnost rješavanja sukoba bez sile ili nasilja ovisi o međunarodnoj vladavini prava. Međunarodni pravni sistem u kojem se ratni zločinci pozivaju na odgovornost, a žrtve zlostavljanja vide ostvarenu pravdu, preduvjet je za miran svijet.[67]

U svom saopćenju komitet je istakao Pillayin doprinos krivičnom gonjenju ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida te jačanju međunarodnih pravnih institucija. Posebno je naglasio njen utjecaj na priznavanje od strane tribunala za Ruandu da silovanje i seksualno nasilje mogu predstavljati zločine protiv čovječnosti i genocid. Komitet je nagradu smjestio u kontekst sve većeg broja oružanih sukoba i političkog pritiska na međunarodne sudove i sudije, tvrdeći da su pravna odgovornost i pravda za žrtve ključni za trajni mir.[79]

Pillay je za nagradu saznala dok je prisustvovala međunarodnoj konferenciji u sudnici 600 Palate pravde u Nürnbergu, u kojoj su vođena poslijeratna suđenja nacističkim vođama. Prema NobelPrize.org, komitet nije mogao stupiti u kontakt s njom prije objave, a direktor Norveškog nobelovog instituta Kristian Berg Harpviken je potom lično prenio vijest. U telefonskom intervjuu dodjelu je povezala s institucijama kojima je služila i ljudima za koje je radila.[80]

Priznanja

[uredi | uredi izvor]

Počasni doktorati

[uredi | uredi izvor]

Pillay je počasne doktorate dobila od sljedećih univerziteta:

Ostale nagrade i počasti

[uredi | uredi izvor]

Tokom karijere Pillay je dobila i mnoge druge nagrade i počasti, među kojima:

Privatni život

[uredi | uredi izvor]

Svog supruga, Paranjothija „Gabyja" Anthonyja Pillaya, također pravnika, upoznala je na studentskoj zabavi 1962.[6][18] Vjenčali su se u januaru 1965.[42] i, nakon što su otkrili da ne mogu imati djece, posvojili su dvije djevojčice u razmaku od nekoliko godina, Isvari i Kamini.[18]

Njihov brak trajao je oko 30 godina, uprkos dugim razdobljima razdvojenosti, jer se Navi morala preseliti u Tanzaniju zbog tribunala za Ruandu, a potom u Hag zbog Međunarodnog krivičnog suda. Gabyjeva karijera bila je prekinuta za vrijeme apartheida, jer je bio pritvoren zbog antiapartheidskog aktivizma, a kasnije je podlegao alkoholizmu. Umro je krajem 1990-ih.[18]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. 1 2 3 4 5 6 7 8 Naidu, Sam (2013-07-25). Navi Pillay: Realising Human Rights for All. Quercus. ISBN 978-1-909807-27-3. Pristupljeno 2026-10-10.
  2. ↑ "Navi Pillay 2010". Nelson Mandela University. Arhivirano s originala, 2026-04-12. Pristupljeno 2026-07-31.
  3. ↑ "Announcement, Nobel Peace Prize 2026". The Nobel Prize. 2026-10-09. Pristupljeno 2026-10-09.
  4. 1 2 3 Jain, Sanya (2026-10-09). "Navi Pillay wins Nobel Peace Prize: Her grandparents were Indian indentured labourers". Hindustan Times. Pristupljeno 2026-10-10.
  5. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 Nel, Brandon (2026-10-09). "'We are very proud': Durban celebrates Navi Pillay's Nobel Peace Prize". IOL. Pristupljeno 2026-10-11.
  6. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 Heyns, Christof (2012). "Interview with Navi Pillay, United Nations High Commissioner for Human Rights". South African Yearbook of International Law. 37: 9–21. Arhivirano s originala, 2023-11-02. Pristupljeno 2023-12-01 – preko HeinOnline.
  7. ↑ Scott, Dianne (1994). Communal space construction: the rise and fall of Clairwood and district (Ph.D.). Univerzitet Natal. Pristupljeno 2026-10-11 – preko ResearchSpace.
  8. ↑ "History of banknotes and coin". South African Reserve Bank.
  9. 1 2 "High Commissioner". OHCHR. Arhivirano s originala, 2023-12-16. Pristupljeno 2026-10-09.
  10. ↑ Women Marching Into the 21st Century: Wathint' Abafazi, Wathint' Imbokodo. HSRC Press. 2000. ISBN 978-0-7969-1966-3.
  11. 1 2 3 "Judge Navanethem Pillay". International Criminal Court. Arhivirano s originala, 2023-10-31. Pristupljeno 2023-12-07.
  12. 1 2 3 4 5 6 Fisher, Jonah (2008-07-28). "Profile: New UN human rights chief". BBC News. Arhivirano s originala, 2025-10-09. Pristupljeno 2023-11-02.
  13. 1 2 3 "Navanethem (Navi) Pillay". South African History Online. 2026-10-09. Arhivirano s originala, 2026-10-10. Pristupljeno 2026-10-10.
  14. ↑ Human Sciences Research Council. Group: Democracy and Governance (2000). Women Marching Into the 21st Century: Wathint' Abafazi, Wathint' Imbokodo. Human Sciences Research Council. ISBN 978-0-7969-1966-3.
  15. 1 2 "FACTBOX-South Africa's Pillay is new human rights chief". Reuters. 2008-07-28. Arhivirano s originala, 2. 5. 2009. Pristupljeno 2008-07-30.
  16. 1 2 3 Charbonneau, Louis (2008-07-28). "U.N. assembly confirms S.African as human rights chief". Reuters. Pristupljeno 2009-04-20.
  17. 1 2 3 "Interview with Vino Reddy". Voices of Resistance. 2002-08-11. Arhivirano s originala, 2021-01-23. Pristupljeno 2008-07-30.
  18. 1 2 3 4 Crossette, Barbara (2022-09-15). "Born Under Apartheid, Navi Pillay Has Climbed to Global Heights in Promoting Human Rights Law". Ms. Magazine. Pristupljeno 2026-10-11.
  19. 1 2 3 4 "Commissioners of the COI". United Nations Human Rights Council. 2023-11-01. Arhivirano s originala, 2026-09-22. Pristupljeno 2026-10-10.
  20. 1 2 Farley, Maggie (2008-07-26). "Human rights commissioner fought a long battle for her own rights". The Sydney Morning Herald. Arhivirano s originala, 2017-10-11. Pristupljeno 2008-07-30.
  21. 1 2 3 Andrews, Penelope (2006-07-01). "The South African Judicial Appointments Process". Osgoode Hall Law Journal. 44 (3): 565–572. ISSN 2817-5069. S2CID 147439191. Arhivirano s originala, 2023-12-02. Pristupljeno 2023-12-01.
  22. ↑ "The appointment of Judges". South African History Online. Arhivirano s originala, 2023-12-14. Pristupljeno 2023-12-14.
  23. 1 2 International Criminal Court. "Judge Navanethem Pillay". Arhivirano s originala, 2006-05-09. Pristupljeno 2008-07-30.
  24. 1 2 International Criminal Tribunal for Rwanda (1999). Fourth annual report to the United Nations (PDF) (Report). Arhivirano s originala (PDF), 2014-01-03. Pristupljeno 2008-07-30.
  25. 1 2 Glassborow, Katy (2006-07-26). "Apartheid Legacy Haunts ICC Appeals Judge". Institute for War and Peace Reporting. Arhivirano s originala, 2020-08-11. Pristupljeno 2008-07-30.
  26. ↑ Newburger, Emily (2006). "The bus driver's daughter". Harvard Law Bulletin. Arhivirano s originala, 2014-10-24. Pristupljeno 2008-07-30.
  27. 1 2 Berkeley, Bill (1998-10-11). "Judgment Day". The Washington Post Sunday Magazine. str. W10.
  28. ↑ "International Criminal Tribunal for Rwanda: Prosecutor v. Akayesu". International Legal Materials. 37 (6): 1399–1410. 1998. doi:10.1017/s0020782900012304. ISSN 0020-7829.
  29. 1 2 3 Frey, Barbara (2004). A Fair Representation: Advocating for Women's Rights in the International Criminal Court. The Center on the Women and Public Policy.
  30. ↑ "ICD – Akayesu – Asser Institute". www.internationalcrimesdatabase.org. Pristupljeno 2023-12-14.
  31. ↑ "New charges against Akayesu: sexual violence". United Nations International Criminal Tribunal for Rwanda. Pristupljeno 2023-12-14.
  32. ↑ "Neither Hutu nor Tutsi, just Rwandan". The Economist. 1999-04-01. ISSN 0013-0613. Pristupljeno 2023-12-14.
  33. 1 2 3 Taulbee, James Larry (2018). "Prosecutor v. Jean-Bosco Barayagwiza, Ferdinand Nahimana, and Hassan Ngeze". War Crimes and Trials: A Primary Source Guide. ABC-CLIO. str. 305–314. doi:10.5040/9798216033561.ch-031. ISBN 979-8-216-03356-1.
  34. ↑ "Three Media Leaders convicted for Genocide". United Nations International Criminal Tribunal for Rwanda. Pristupljeno 2023-12-14.
  35. 1 2 "Hein online". Arhivirano s originala, 2023-12-09. Pristupljeno 2023-12-09. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  36. ↑ "Navanethem Pillay". gruber.yale.edu. Pristupljeno 2023-12-07.
  37. ↑ "Resignation of Judge Navanethem Pillay". International Criminal Court. 2008-07-30. Arhivirano s originala, 2024-08-28. Pristupljeno 2024-08-28.
  38. ↑ "Situation in the Democratic Republic of the Congo: The Prosecutor v. Thomas Lubanga Dyilo (Case Information Sheet)" (PDF). International Criminal Court. 2021. Arhivirano s originala (PDF), 2023-12-16. Pristupljeno 2023-12-10.
  39. ↑ "Decision on Thomas Lubanga Dyilo's application for referral to the Pre-Trial Chamber / in the alternative, discontinuance of appeal". International Criminal Court. 2006-09-06. Pristupljeno 2023-12-10.
  40. ↑ "South African judge named to UN human rights top job". France 24. Arhivirano s originala, 2022-07-05. Pristupljeno 2026-03-06.
  41. ↑ Cowell, Alan; Simons, Marlise (2008-07-18). "UN secretary general plans to nominate South African judge as human rights chief". The New York Times. Arhivirano s originala, 2026-03-23. Pristupljeno 2026-03-06.
  42. 1 2 3 4 5 6 "Navanethem Pillay confirmed as new High Commissioner for Human Rights". Office of the United Nations High Commissioner for Human Rights. 2008. Arhivirano s originala 21. 4. 2018. Pristupljeno 2008-07-30.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  43. ↑ "Opinion Piece: Tearing down the wall of caste". OHCHR. Pristupljeno 2026-10-09.
  44. ↑ symbiotisk (2009-10-27). "Pillay calls for UN convention on caste". International Dalit Solidarity Network. Arhivirano s originala, 2026-02-09. Pristupljeno 2026-10-09.
  45. ↑ symbiotisk (2013-06-05). "Pillay pledges support for Dalit women". International Dalit Solidarity Network. Pristupljeno 2026-10-09.
  46. ↑ Gary, Juneau (2012). "Are LGBT rights human rights? Recent development at the United nations". American Psychological Association. Pristupljeno 2019-12-24.
  47. ↑ "Born Free and Equal – Sexual orientation and gender identity in international human rights law" (PDF). 2012. Arhivirano s originala (PDF), 2022-03-04.
  48. ↑ Nebehay, Stephanie (2010-12-09). "UN rights boss concerned at targeting of WikiLeaks". Reuters. Arhivirano s originala, 2011-01-26. Pristupljeno 2010-12-09.
  49. ↑ "UN's Pillay suggests Snowden should not face trial". Reuters. 2014-07-16. Arhivirano s originala, 27. 3. 2019. Pristupljeno 2014-08-07.
  50. 1 2 3 Pedersen, Stephanie (2012-06-24). "Quebec Under Fire For Human Rights Record". The International. Arhivirano s originala, 2023-10-31. Pristupljeno 2012-11-01.
  51. ↑ "Pillay calls for an end to sanctions against Zimbabwe". The M&G Online. AFP. 2012-05-25. Arhivirano s originala, 2019-05-27. Pristupljeno 2019-05-27.
  52. ↑ "UN's Navi Pillay attacks Sri Lanka human rights record". BBC News. 2013-08-31. Arhivirano s originala, 2023-11-02. Pristupljeno 2023-11-02.
  53. ↑ IDN Depth news (2013-09-27). "Sri Lanka: UN's Navi Pillay Fails to Dispel Charges of Bias". The Nation. Arhivirano s originala, 2014-08-04. Pristupljeno 2014-08-12.
  54. ↑ "UN human rights chief blasts Gaza 'war crimes'". France 24. 2014-07-23. Arhivirano s originala, 2025-08-15. Pristupljeno 2025-09-18.
  55. ↑ "Statement by Navi Pillay, UN High Commissioner for Human Rights at the Human Rights Council 21st Special Session: Human Rights Situation in the Occupied Palestinian Territory, including East Jerusalem". OHCHR. Arhivirano s originala, 2025-09-15. Pristupljeno 2025-09-18.
  56. ↑ "Gaza Strip conflict: Time to face the ugly truth – the UN encourages terrorism". Fox News. 2014-08-08. Arhivirano s originala, 2024-12-28. Pristupljeno 2014-08-10.
  57. ↑ "Abbas Seeks Broad Support for War Crimes Charges". ABC News. 2014-07-31. Arhivirano s originala, 2014-08-01. Pristupljeno 2014-08-09.
  58. ↑ "UN rights chief: Israel defying international law in Gaza, must be held accountable". Haaretz. Arhivirano s originala 28. 12. 2024. Pristupljeno 2025-09-18.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  59. ↑ Leibovitz, Liel (2014-08-04). "Did the U.N. Call on Israel to Share Iron Dome With Hamas?". Tablet. Pristupljeno 2014-08-09.
  60. ↑ Karmel, Ariela (2025-09-16). "UN panel claims genocide underway in Gaza; Israel blasts members as 'Hamas proxies'". The Times of Israel. ISSN 0040-7909. Pristupljeno 2025-09-18.
  61. ↑ Israel, Steve; Deutch, Ted; Ros-Lehtinen, Ileana; Cole, Tom (2014-07-25). "Letter to Navi Pillay" (PDF). United States House of Representatives. Arhivirano s originala (PDF), 2014-08-02. Pristupljeno 2014-08-10.
  62. ↑ "UN criticizes 'international paralysis' on Syrian civil war". Big News Network.com. 2014-08-22. Arhivirano s originala, 2014-08-26. Pristupljeno 2014-08-22.
  63. ↑ "Judges ad hoc". www.icj-cij.org. Pristupljeno 2023-12-10.
  64. 1 2 "Summary of the Judgement of 22 July 2022" (PDF). International Court of Justice. 2022-07-22. Arhivirano s originala (PDF), 2023-06-05. Pristupljeno 2023-12-10.
  65. 1 2 "Developments in Gambia's Case Against Myanmar at the International Court of Justice". Human Rights Watch. 2022-02-14. Arhivirano s originala, 2023-12-10. Pristupljeno 2023-12-10.
  66. ↑ "ICJ – The Gambia v. Myanmar". Independent Investigative Mechanism for Myanmar, Ujedinjeni narodi.
  67. 1 2 "Nobel Peace Prize 2026". Nobel Prize. 2026-10-09. Arhivirano s originala, 2026-10-09. Pristupljeno 2026-10-10.
  68. 1 2 "UN's Navi Pillay: Israel has 'no intention of ending occupation' | Talk to Al Jazeera". Pristupljeno 2023-12-09.
  69. ↑ "Detailed findings on attacks carried out on and after 7 October 2023 in Israel" (PDF). United Nations Human Rights Council. 2024-06-19. Arhivirano s originala (PDF), 2024-06-14. Pristupljeno 2024-06-20.
  70. 1 2 "Israel has committed genocide in Gaza, UN commission of inquiry says". BBC News. 2025-09-16. Arhivirano s originala, 2026-08-03. Pristupljeno 2025-09-18.
  71. 1 2 Keaten, Jamey (2025-09-16). "UN commission of inquiry accuses Israel of genocide in Gaza and urges global action". PBS News. Associated Press. Arhivirano s originala, 2025-09-17. Pristupljeno 2025-09-18.
  72. ↑ "Pillay's Pogrom: The UN Tells Palestinian Terrorists, "We Have Your Back"". Jerusalem Center for Public Affairs. Pristupljeno 2023-12-10.
  73. ↑ "Opinion | My U.N. Commission's Finding: Israel Is Committing Genocide". The New York Times. 2025-09-16. Pristupljeno 2025-09-18.
  74. 1 2 "Jordan Diplomat to Replace Navi Pillay in United Nations for Human Rights". NDTV. 2014-06-07. Arhivirano s originala, 2014-08-10. Pristupljeno 2014-08-07.
  75. ↑ "History". Equality Now. 2025-06-27. Arhivirano s originala, 2026-10-06. Pristupljeno 2026-10-11.
  76. ↑ Kathrada, Hasina (2026-10-09). "Navi Pillay becomes fifth South African to win Nobel Peace Prize". Mail & Guardian. Arhivirano s originala, 2026-10-09.
  77. ↑ Ronald, Issy; Kent, Lauren; Said-Moorhouse, Lauren; Lee, Deva. "Nobel Peace Prize 2026 goes to Navanethem "Navi" Pillay". CNN. Pristupljeno 2026-10-09.
  78. ↑ "Navanethem 'Navi' Pillay wins 2026 Nobel Peace Prize for promoting peace and international law". DW. Pristupljeno 2026-10-09.
  79. ↑ "The Nobel Peace Prize 2026 – Press release". NobelPrize.org. 2026-10-09. Pristupljeno 2026-10-10.
  80. ↑ "Navi Pillay – Interview". NobelPrize.org. 2026-10-09. Pristupljeno 2026-10-10.
  81. ↑ "DUT celebrates Nobel Peace Prize win for honorary doctorate recipient judge Navi Pillay". Durban University of Technology. 2026-10-09. Pristupljeno 2026-10-09.
  82. ↑ "2026-10 - Wits congratulates Justice Navi Pillay". Wits University. Pristupljeno 2026-10-11.
  83. ↑ "Honorary graduates". University of Cape Town. Arhivirano s originala, 2026-09-06. Pristupljeno 2026-10-09.
  84. ↑ Durham University (2007-05-15). "Honorary degrees for remarkable achievement". Arhivirano s originala, 2008-10-03. Pristupljeno 2008-07-30.
  85. ↑ CUNY Newswire (2006-05-25). "CUNY Commencement 2006". Arhivirano s originala, 2009-03-28. Pristupljeno 2008-07-30.
  86. ↑ "LSE Honorary Degrees" (PDF). London School of Economics and Political Science. 2025-07-31. Pristupljeno 2026-10-09.
  87. ↑ Walters, Paul (2005-04-01). "Citation for honorary doctorate, Rhodes University". Arhivirano s originala, 2006-09-26. Pristupljeno 2008-07-30.
  88. ↑ "Laudatio KU Leuven". Arhivirano s originala, 2014-09-16. Pristupljeno 2014-09-01.
  89. ↑ "Mandeville Lecture". Arhivirano s originala, 2017-10-11. Pristupljeno 2016-06-09.
  90. ↑ "2003 Gruber Women's Rights Prize". gruber.yale.edu. Arhivirano s originala, 2023-10-31. Pristupljeno 2023-09-14.
  91. ↑ "Golden Plate Awardees of the American Academy of Achievement". American Academy of Achievement. Arhivirano s originala, 2016-12-15. Pristupljeno 2021-02-19.
  92. ↑ "2009 Summit Highlights". American Academy of Achievement. 2009. Arhivirano s originala, 2020-10-25. Pristupljeno 2021-02-19.
  93. ↑ "The 100 Most Powerful Women". Forbes.com. Arhivirano s originala, 2011-06-28. Pristupljeno 2017-09-05.
  94. ↑ "His Majesty the King awards the World Peace and Liberty Prize to Andrew Young, icon of Civil Rights in US". World Jurist Association. 2023-05-10. Pristupljeno 2026-10-09.
  95. ↑ Whitfeld, Anna (2025-05-24). "Sydney Peace Prize winner". ABC listen. Arhivirano s originala, 2025-05-30. Pristupljeno 2025-05-31.
  96. ↑ "Palmepristagare". Palmefonden. Arhivirano s originala, 2026-03-23. Pristupljeno 2026-10-09.

Vanjske veze

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Navanethem_Pillay&oldid=3936365"